Dušan Andrijin Strugar

Dušan Andrijin je rođen 1922. godine u Rvašima. Završio je učiteljsku školu na Cetinju, a u SKOJ je primljen 1941. godine. U ustanku 1941. godine uzima aktivno učešće. Istakao se hrabrošću već prvih dana borbi i postao puškomitraljezac. I u borbi na Bugojnu bio je puškomitraljezac, a potom komandir Treće čete Drugog bataljona Četvrte crnogorske proleterske brigade. Istinski podvig napravio je u borbi na Livnu. Treća četa se nečujno spuštala prema gradu, kao prethodnica Bataljonu koji se približavao žici. Prva desetina prvog voda stigla je do žice, raskinula je i otvorila borcima put. Treća četa je ušla u periferiju grada. Na ulazu u središte grada partizani su se sreli sa ustašama. U prvom jurišu uspjeli su da neprijatelja odbace. Malo zatim treća četa je prodrla u sam centar grada, a za njom i čitav Bataljon. Sve ostale jedinice zora je zatekla van grada.

Ustaše su osjetile da u gradu nema mnogo partizana, pa su žestoko jurišali na Bataljon koji se bio zabarikidirao u nekoliko kuća.

Jedanaest juriša se slomilo do podne o uporište Drugog bataljona.

Onda su ustaše dovukli topove i otvorili vatru sa 60 metara odstojanja. Uz strašnu lomljavu prskali su zidovi, rušili se plafoni kuća. Jedna granat je probila zid kuće u kojoj je bila Treća četa. Dim i prašina zasuše borce.

Oko dva časa popodne brektanje teških motora nadjačalo je sveopštu buku. Kuće su se iz temelja tresle. Izrovanom cestom valjala su se borna kola mrveći sve pred sobom, razmak između njih i prve kuće bivao je sve manji. sa prozora kuće puške su još jače zaprašile. Ali u zgradi treće čete nestajalo je municije. Borci su pogledali u komandira, a on je razumio njihove misli.

“Flašu, flašu mi daj!” – povika Dušan, ohrabrivši drugove.

Prva kola prođoše i zastadoše. Dušan je, sa flašom benzina u ruci, čekao druga kola, koja su već bila blizu. Kad naiđoše, uzanom otvoru prozora njegovo se tijelo navi u stranu i benzinska flaša sa zapaljenim fitiljem poletje i rasprsnu se gdje treba. Crna mašina se zaljulja, okrenu u mjestu i stade, sva u ogromnom stubu plamena. Četiri ustaše iskočiše na ulicu. Nekoliko metaka, i nihova tijela popadaše po zemlji. U međuvremenu, partizanski bataljoni koji su bili van grada bili su već u jurišu i lomili žilavu odbranu Livna.

Drugi bataljon Četvrte brigade dobio je novo naređenje: da se u brzom maršu prebaci iz Konjica prema Vilića guvnu. Čim je stigao, ušao je u borbu, napadajući u streljačkom stroju. Treća četa je bila bočno, na krilu Prve i Druge. U 10 časova susreli su se sa Njemcima na brdu. Njemci su mahnito jurišali, štićeni vatrom “šaraca”. Drugi bataljon je zaustavio olovo i juriš, ali su naleti Njemaca bivali sve jači. Sredina partizanske falange, o koju su se razbijali udari pobješnjelih Njemaca, počela je slabiti. Prva i Druga četa su popustile pred navalom i počele da odstupaju. Desno krilo Treće čete se kolebalo. Njemci su to opazili i kao lavina navalili niz brdo. Trenutak je bio sudbonosan. Odstupiti – značilo je otvoriti Njemcima put do 4.000 ranjenika – proletera.

Dušan se tada uspravi i snažno povika: “Juriš, drugovi!”

Zapljusnu borce treće čete glas njihovog komandira, i svi krenuše u snažan juriš. Njemci su ustuknuli pred naglim preokretom borbe. Treća četa je održala položaj. Prva i Druga četa su se vratile gdje su i prije bile.

Na rastojanju od 15 do 20 metara, iza debelih bukovih stabala, partizani i Njemci su nišanili jedni na druge. Dušan je nišanio žbun iza koga je neprestano sipao vatru neki “šarac”. Oborio je jednog nišandžiju, ali je drugi priskočio i nastavio paljbu. Dušan je i dalje tukao, približavajući se s vremena na vrijeme, u skokovima, paklenom gnijezdu. U jednom trenutku se našao sasvim blizu njemačkog mitraljeza. Opalio je još jedan metak, i njemački nišandžija pade. A Dušan se podiže ne misleći na kuršume koji su fijukali okolo, skoči i za tren se nađe kraj žbuna. Kroz zamrznute grančice žbuna on provuče obije ruke i snažno zgrabi već okrvavljeno oružje neprijatelja!

Zarobiti od Njemaca “šarac”, i to u danima kada je naša vojska bila oskudno naoružana, bio je rijedak podvig. Dušan ga je načinio prvi u Drugom bataljonu.

Kada je pobjeda i u ovoj borbi bila izvojevana i time spašeno 4.000 ranjenika, komanda Čete se okupila na sastanak pored vatre. Izdaleka je doletjela neprijateljska granata i pala među njih. Jedan geler pogodio je Dušana. Tačno u srce. Poginuo je u 21. goini života.

(Podaci uzeti iz knjige “Narodni heroji Jugoslavije”)

vinjeta

Tekst koji ste upravo pročitali je preuzet iz knjige "Strugari, bratstvo u Ceklinu",
autora Blaža Andrijina Strugara, izdanje 1983. godine.