Predgovor autora

Blažo Andrijin Strugar

Ovaj rodoslov bratstva Strugar napisao sam iz želje da mlađe generacije i naše potomstvo znaju za svoje porijeklo, za svoje pretke i svoje najbliže.

Mihailo Krcunov Strugar u svojim zapisima (koji se nalaze u Istorijskom institutu u Titogradu, fascikla 76) govori o tome još od kako je došao Vukosav Radivojev Liješević (rodom iz Pipera) na Gornji Ceklin oko 1482 – 1485. godine, od kojeg Strugari i potiču. Koristeći kazivanja strica mu Ilije Stankova i drugih Strugara, on je u tim spisima obradio ogranke: Mihailoviće, Petroviće i Dragićeviće. Za ogranke Nikoliće i Todoroviće nije ništa napisao, sem što u opisu ogranka Todorovića govori o Petru Đukanovu i njemu najbližim od kojih nije ostalo potomstva. Ja sam za ova dva ogranka koristio izjave starih Strugara iz oba ogranka, kao i za dalju razradu ostala tri ogranka. Rodoslov je obrađen po muškoj liniji i obuhvatio je sve muškarce do 1980. godine.

Obrada podataka datih u tekstu bazira se na pisanim dokumentima kao i na sjećanjima pojedinaca, a za učesnike u NOR-u 1941. – 1945. godine na istorijskim dokumentima i sjećanju kako ratnika tako i drugih pojedinaca. Ipak, u ovom radu ima dosta propusta i nedostataka, osobito u odnosu na ratnike koji su pali u ranijim ratovima, boreći se za opstanak i slobodu crnogorskog naroda. U nedostatku podataka, o njima je malo što rečeno.

Stalna borba za opstanak primoravala je naše djedove i očeve da odlaze za zaradom po svijetu. Od njih su mnogi i ostali tamo, da se nikada ne vrate u domovinu.

Jedna grupa naših srodnika živi na istočnim padinama Kopaonika, u selu Žarevo, opština Brus, i Kuršumliji. Oni se takođe prezivaju Strugari. Po njihovim izjavama i sjećanjima njihovih starih, predak im se doselio iz Crne Gore, od Cetinja, negdje 1750 – 1780. godine. Osjećaju se Crnogorcima. Jedna porodica iz ovoga sela odselila se 1875. godine i nastanila se kod Kuršumlije. Ona se preziva Strugarevići.

Jedanaest porodica u Vrnjačkoj Banji preziva se Strugarević, pa i oni kažu da se njihov predak doselio iz Crne Gore, kao i neke porodice u okolini Gornjeg Milanovca, sa kojima se oni rođakaju.

Nekoliko porodica se preziva Strugari u Ljubljani i okolini. I oni kažu da im se predak doselio iz nekog sela kod Cetinja. U Somboru i okolini takođe ima Strugara, ali kažu da su oni tu starosjedioci.

Za sve ove grupe porodica nigdje nijesam mogao naći podatke o uzrocima i vremenu iseljavanja njihovih predaka, a naših srodnika. Dakle, ovim radom nije obuhvaćeno sve što se tiče njegove teme, a svakako ima i drugih propusta. Ipak, ja sam učinio koliko sam mogao, pa ako bi neko od Strugara htio i dalje istraživati svoje bratstvo, neka mu ova knjiga posluži kao podsticaj.

AUTOR

vinjeta

Izvod iz recenzija

Drug Blažo A. Strugar u priloženom rukopisu, STRUGARI, BRATSTVO U CEKLINU, dao je dragocjeni etnološko-istorijski prilog ne samo za upoznavanje prošlosti svoga bratstva, nego uveliko i plemena Ceklina. Rad zahvata vremenski period od 1450. do 1980. godine, Rađen je na osnovu direktnog proučavanja na terenu i poznate literature o Ceklinu uopšte, što odgovara savremenoj metodi etnoloških ispitivanja. Ovakva vrsta rada je dragocjena uopšte za upoznavanje etničkih procesa Stare Crne Gore.
Smatram da se navedeni rukopis može štampati u cjelini bez ikakvih izmjena.
Dr. Jovan Vukmanović
Cetinje, 1. januar 1983.

Istorijsko-etnografski rad druga Blaža Strugara, STRUGARI, BRATSTVO U CEKLINU, napisan je na osnovu narodnog predanja ili živog pamćenja, istorijskih izvora i literature. Obzirom i na prihvatljivi naučni kriterij, autor je naglašenu materiju sistematski, tečno i uopšte valjano izložio. Porijeklo i genezu Strugara u sklopu šire zajednice plemena Ceklina, te doprinos Strugara cjelokupnoj oslobodilačkoj i revolucionarnoj borbi Crnogoraca, Blažo Strugar obradio je tako realistički i nenametljivo da to ničim ne može dodirnuti eventualnu osjetljivost drugih. Rodoslovlja i zajedničko rodoslovno stablo bratstva izvedeni su akribično, pregledno i do najveće mogućnosti potpuno, da mogu važiti kao uzor za takvu vrstu rada. Rad Blaža Strugara, STRUGARI, BRATSTVO U CEKLINU, zahvata period 1450 – 1480. godine, i u dosegu svoje teme predstavlja lijep i koristan prilog etnologiji, antropologiji i istoriji crnogorskog naroda.
Dr. Novak Ražnatović
Viši naučni saradnik Istorijskog instituta SR Crne Gore – Titograd
Titograd, 1. februar 1983.

vinjeta

Riječ urednika sajta

Knjiga STRUGARI, BRATSTVO U CEKLINU se pojavila otprilike u vrijeme kad sam ja još uvijek učio da pravilno čitam i pišem; rodoslov je tada, baš kao i dan danas, izazivao poštovanje prema istoriji koju je tako tečno i lagano opisao da mi se činilo da je dovoljno samo da krenem na Karuč ili na Gornji Ceklin, pa da sretnem aktere rodoslova, kao i trudu i želji koji su jamačno bili potrebni da se ta istorija ovaploti kroz jednu takvu knjigu, i tako sačuva od zaborava.

Deceniju ili dvije kasnije, postajalo je sve uočljivije da smo i mi danas dio istorije koja se neprekidno mijenja – ljudi opisani u knjizi su nestajali sa lica zemlje, a novi naraštaji su stasavali. Tada je počela da me kopka zaključna rečenica iz Blažovog predgovora, ako bi neko od Strugara htio i dalje istraživati svoje bratstvo, neka mu ova knjiga posluži kao podsticaj; Blažova knjiga je vrlo iscrpna kad je u pitanju muška linija bratstva, i tu teško da ima prostora za istraživanje; međutim, ženska linija u knjizi nije obrađena, i, zajedno sa ažuriranjem podataka kako o generacijama stasalim nakon izdavanja knjige 1983. godine tako i o onima koje su u to vrijeme tek odrastale, i kao takve samo spomenute u knjizi, mislim da bi takva dopuna postojećem rodoslovu bila korisna, i to je ideja koja leži iza ovog sajta.

Za razliku od Blaža, koji je morao sve podatke navedene u knjizi da prikupi na terenu, ja sam na raspolaganju imao zaštitni znak početka XXI vijeka, internet; odlučio sam da pretočim Blažovu knjigu u elektronski oblik i uradim ovaj sajt u želji da pokažem postojeći rodoslov onima koji možda nikad nijesu ni držali knjigu u ruci, mada vjerujem da će i oni koji odavno nijesu čitali naš rodoslov u njemu ponovo naći interesantno štivo, i da ih tako inspirišem da učestvuju u ažuriranju postojećeg rodoslova i kreiranju ženske linije rodoslova, koristeći forum na ovom sajtu za kontakt sa bratstvenicima i razmjenu informacija, koje će zatim biti inkorporirane u rodoslov.

Vuko Jovov Strugar, Rvaši
Novembar 2010.